Francisko Goja i Margerit Jursenar
Strana 1 od 1
Francisko Goja i Margerit Jursenar
Francisko Goja i Margerit Jursenar
Vrzino kolo i veštičje sabati
"Kada sam bila mlađa, nisam najbolje razumela savet koji je glasio: „Ne ulazi u vrzino kolo“.
Prošlo je nekoliko godina i poetski sadržajne reči prilazile su mi kada bih posmatrala slike
koje su se nalazile na zidovima kuće Fransiska Goje u predgrađu Madrida."
Posmatrajući ih mi možemo uspostaviti analogiju sa citatom Jursenarove, a možemo ih
uporediti i sa veštičjim sabatima kao antropološkom, istorijskom i kulturološkom konstantom.
Odgovor na poslednju pokušala je dati Margaret Jursenar i citat treba poimati kao jedno od
mogućih stanovišta u pokušaju određenja tih mračnih i divljih rituala.
"Ova pojava u umetnosti španskog slikara interesantna je jer se ja bavim umetnicima koje sam
nazvala autoegzorcistima. Smatram da nema većeg autoegzorciste krajem 18. veka od potpuno
ogluvelog Goje, suočenog sa početnim fazama poluđivanja.
Njegove slike nisu reakcija kliničkog slučaja, već rezultat umetnika u procesu razgradnje sopstvene.
Duše. Proces autoegzorcizma smatram stvaralačkim procesom.
Borba sa sobom borba je sa avetima koji nisu izvan nas.
Oni su interiorizovani, oni parazitiraju unutar krhke školjke svog domaćina.
U slučaju umetnika, rezultat je dovršena Atena koja u punoj ratnoj opremi izleće iz Zevsove glave.
Ili Meduza – to je uvek neizvesno."
Citat: Margaret Jursenar, Širom otvorenih očiju. Razgovori sa Matjeom Galejem, preveo Stanko Džeferdanović, Narodna knjiga, Politika, Beograd, 2004.
Slike: Fransisko Goja, Veštičije sabati, 1797-98; Fransisko Goja, Veštičiji let, 1797-98.
Vrzino kolo i veštičje sabati
"Kada sam bila mlađa, nisam najbolje razumela savet koji je glasio: „Ne ulazi u vrzino kolo“.
Prošlo je nekoliko godina i poetski sadržajne reči prilazile su mi kada bih posmatrala slike
koje su se nalazile na zidovima kuće Fransiska Goje u predgrađu Madrida."
Posmatrajući ih mi možemo uspostaviti analogiju sa citatom Jursenarove, a možemo ih
uporediti i sa veštičjim sabatima kao antropološkom, istorijskom i kulturološkom konstantom.
Odgovor na poslednju pokušala je dati Margaret Jursenar i citat treba poimati kao jedno od
mogućih stanovišta u pokušaju određenja tih mračnih i divljih rituala.
"Ova pojava u umetnosti španskog slikara interesantna je jer se ja bavim umetnicima koje sam
nazvala autoegzorcistima. Smatram da nema većeg autoegzorciste krajem 18. veka od potpuno
ogluvelog Goje, suočenog sa početnim fazama poluđivanja.
Njegove slike nisu reakcija kliničkog slučaja, već rezultat umetnika u procesu razgradnje sopstvene.
Duše. Proces autoegzorcizma smatram stvaralačkim procesom.
Borba sa sobom borba je sa avetima koji nisu izvan nas.
Oni su interiorizovani, oni parazitiraju unutar krhke školjke svog domaćina.
U slučaju umetnika, rezultat je dovršena Atena koja u punoj ratnoj opremi izleće iz Zevsove glave.
Ili Meduza – to je uvek neizvesno."
Citat: Margaret Jursenar, Širom otvorenih očiju. Razgovori sa Matjeom Galejem, preveo Stanko Džeferdanović, Narodna knjiga, Politika, Beograd, 2004.
Slike: Fransisko Goja, Veštičije sabati, 1797-98; Fransisko Goja, Veštičiji let, 1797-98.
Sensei- Moderator
- Posts : 357
Join date : 17.09.2023
Age : 43
Location : Srbija
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu